uto - 18.11.2008
It's as if I'm scared

Kukavica. Kada osecas da si negde stao i rekao : ne mogu dalje. Kada si se smanjio do zrna graska, kada si u svojim ocima bedan i nistavan, varalica koja vara ljude svojom pojavom i onim sto predstavlja. Onda kada po prvi put shvatis da si slab.

Mozes li protiv toga ? Ti mozes, ja ne mogu. Ja znam da ne mogu, znam da ce me muciti, da cu se jesti dok ne osetim sopstvenu krv, sopstvenu bol, mnogo jacu od one koja je mogla biti. Ali osmeh ce i dalje biti tu, na mom licu, kao znak umirenja… I neces znati  kako izgleda moje lice dok pricas sa mnom, neces biti svestan mog prezira. Mrznju prema sebi ti niko ne moze zabraniti, svako ima pravo na to. Zato cuti, pusti me da mrzim, da prezirem, da bolujem, jer svoje odbolovati moram.

Kada sam srusis svoj most, sam ces ga ponovo i izgraditi. Ja svoj ne znam sa koje strane da pocnem.

 
objavio MeSSalina 18. novembar 2008 20:05:05 | Permalink | 4 Komentar(a)
sre - 22.10.2008
All good things

Lezim u krevetu. Minuti prolaze, vreme prolazi, primecujem samo druge brojke. Svaki put kada zamene mesto, moj nemir jaca.

Sada sam ok. Smejem se, salim se, trucam o neobaveznim stvarima - brbljam jednom recju... Pokrivam strah. Plasim se kakvo ce me jutro zadesiti. U kakvom ce me stanju naci, gde ce mi biti misli, cemu cu se nadati, sta cu zeleti.Znam da ce me jutarnje svetlo razdrmati, da ce me scepati svojim rucerdama i baciti pred sud, strasni sud. Taj sud se zove : zivot. Okrivice me , znam vec sada. Poslace me na optuzenicku klupu, a onda na robiju, iako znaju da drugacije nije moglo biti. Iako bi me pod drugim okolnostima okrivili za ono sto je moglo da se ne desi, ali se ipak, eto, desilo. U svakom slucaju, ja gubim. Cemu onda boriti se dalje ?

Uvek mracim kada pisem. Mislim da postoji posebna sorta ljudi koja ne ume sa drugima da podeli srecu - lepa desavanja. Takvi ljudi, meni slicni, misle da su takve stvari ne tako bitne  da se spomenu. One su tu, jelte. Hajde da uzivamo u njima i da ne smaramo druge ljude cinjenicom kako je nama lepo. Mislim, who gives a fuck ?

Zato pisemo mracne blogove. Blogove da nas dusa zaboli, da se postidimo sami pred sobom, da shvatimo kako smo jadni i bedni. I tako sazaljevamo sami sebe, tonemo u taj ponor, sve dublje i dublje, trudeci se da pregrmimo bar deo strasnog suda, da bar na tren prizovemo delic one jutarnje svetlosti i da osetimo bar na vrhu jezika onaj gorak ukus .... Ali ne moze. Ostaje nam samo da cekamo. Da cekamo i da se nadamo da ce jutro biti milostivo. Ako ne prema nama, onda prema nekome ko nam je drag i kome zelimo da uvek bude lepo.

Za tebe, miFu.

 
objavio MeSSalina 22. oktobar 2008 0:07:05 | Permalink | 1 Komentar(a)
sub - 04.10.2008
Lonely feeling

Zelela bih da kazem, toliko toga. Da vrisnem da se cuje, da zapomazem, masem rukama, skacem, napisem veliko SOS.... Toliko toga, a  ni zbog cega. Samo zato sto sam nemocna. Da kazem/ucinim/pomognem. Cak nisam sigurna ni kome treba da pomognem.

Postoje li trenuci koji nas pokrecu ? Gde se oni zagube kada su nam potrebni. Ako su trenuci, zasto se ne stvore u tom "trenu" , pokrenu nas i opet nestanu. Meni je potreban jedan takav, koliko god trajao taj tren, neka, nema veze, samo neka dodje, neka se pojavi, neka mi kaze : hajde, dalje, jace ....

Ili smo samo isuvise slabi pa nam ti trenuci trebaju ? Ja znam da jesam. Sta uciniti povodom toga ?

 
objavio MeSSalina 4. oktobar 2008 21:01:09 | Permalink | 1 Komentar(a)
ned - 28.09.2008
Iskreni osmeh

Pogledala sam ga. Ovaj blog, ruzicast i smesan - neko anticko cudo. Ha-ha.

Pogledala sam ga i nakezila se koliko sam mogla. Rekla sam sebi: Vidi je, lujka, pisala blog... Ha-ha.

Mislila je da ce joj pomoci u necemu, da ce uspeti da iskaze svoje ideje, misli, stavove... da ce ih kasnije procitati i pronaci u njima nesto vredno... ma - Ha-ha.

Kao, ej, sad cu da iskucam nesto, iako je dan bio grozan, naci cu nesto lepo, olaksacu sebi to sto me tisti, skrenucu misli... Ma osecacu se bolje, ako ni zbog cega drugog, onda zato sto sam uspela da napisem nesto sto i sama mogu da procitam, sto mi se nece jednostavno zgaditi i sto necu moci da pocepam i zguzvam kao obican list papira....

Znate sta, moze se zgaditi. Kada se osvrnes i pogledas i uocis toliko propusta. Stavis prst na celo i kazes : Ej, super sto sam ovde gde sam, kakav sam bio, dobro sam i ovo uspeo.... I dodje ti da se mucno ispovratis na sve zablude kojih nisi bio svestan, na sav optimizam koji si nekada posedovao, na sve iluzije koje su se jednim daskom realnosti rasprsile pred tobom, a da si bio samo neduzni posmatrac. Da, gadno je to.

No dobro, ni to nije lose. Bar znam da je sada bolje....

Bolje je .... zar ne ?

 
objavio MeSSalina 28. septembar 2008 16:03:53 | Permalink | 0 Komentar(a)
pon - 15.10.2007
DAJEM OTKAZ

Zao mi je drugari... razmisljala sam, nisam ja za ovo...  odricem se svih prava na pisanje bloga, i prihvatam samo ulogu povremenog komentatora. I da se ne lazemo, nista novo, ne daj boze pametno ne biste culi od mene...

Mozda nekada...

Someday, Somehow ;)

p.s. onaj cika koji mi je rekao da ne znam da messaliniram, nema veze sa ovim :)

 
objavio MeSSalina 15. oktobar 2007 18:28:00 | Permalink | 3 Komentar(a)
pet - 12.10.2007
PrApaganda, sto kazU

Elem... htedoh da kazem par reci o zabludama. Znate, kazu da u zivotu postoje 'male' i 'velike' zablude, od onih, tipa: da li postoji zivot u svemiru (mislim na neki osim na Zemlji) do onih banalnih, tipa: ne sviraj po kuci, skupljas miseve o_0 ... Medjutim, po mom misljenju, zabluda je zabluda, kakva god bila,i svi smo mi u po nekoj. E sad, kada shvatimo isto, zapitamo se, ko bi nam mogao pomoci da se uverimo jesmo li u pravu ili ne... Znate kako kazu "Sto ljudi, sto cudi" pa bojeci se da cemo naici na neku cud-neznalicu, kontaktiramo novine, televiziju i slicne izvore saznanja... Po tom pitanju se ni ja ne razlikujem od ostalih ljudi. I desavalo se eto, da naletim na neke zanimljivosti u vezi ishrane tj namirnica, sto je, ako se ne varam, prilicno interesantno, cisto eto da znam kako mi neke stvari pomazu tj odmazu... I tako, dohvatim se nekih novina, kad tamo vidim naslov "Cokolada je zdrava...." . Bilo meni nesto cudno, te nastavih sa citanjem. Kazu naucnici, dobro je pojesti stanglu-dve cokolade na dan, jer sadrzi neku materiju koja je dobra za srce,a da ne govorimo da podize raspolozenje.Ali, da se ne lazemo, govorili su o cokoladi za mesanje, tj onoj koja sadrzi mnogo vise kakaoa... I, ja se ti prosto odusevim (obozavam cokolade za mesanje) i nije mi bilo tesko da poslusam savet cika-naucnika... Posle nekog vremena, eto ti u novinama opet clanak o gojaznosti. I izmedju ostalog, krupnim crvenim slovima stoji: Izbegavati sve vrste slatkisa, narocito cokolade! ... Skontam ja da je tu rec o onim mlecnim (Milka & Co.) ali dole u tabeli, vidim pise "cokolada za mesanje - 400 i kusur kalorija" !!! I tu mene prosto strefi slog. Osetih se prevarenom.

Sledeci slucaj se tice kafe... Kazu cika-naucnici u nekim novinama da kafu nije lose piti jer unistava tzv 'slobodne radikale' koji uticu na proces starenja (u negativnom smislu, naravno)... U sledecim 'pak tvrde da je kafa vrlo stetna i nezdrava i da je  treba sto vise izbegavati... Elem, tu se ja potpuno pogubih. Pitala sam se, kako se ljudi ne mogu usaglasiti oko nekih jednostavnih stvari kao sto su, sta je zdravo a sta ne, ili 'pak posmatrati problem iz oba ugla. I, kako bih resila svoju nedoumicu, zakljucih da je sve do kolumnista! Jednostavno: jedni su pesimisti, a drugi optimisti, samo, treba se odluciti, kome cemo verovati. Dugo sam mislila o tome, i nekako, grickajuci cokoladu i pijuckajuci kafu, resila da poverujem ovim "optimistima" ... nekako su ipak vise moj tip, zar ne?

Na kraju svega, citirala bih jedan dobro poznati komentar koji glasi: "Na ovome svetu mogu da kazem sto se desava to nije istina, mislim na ovome svetu sto bih naglasio da prApaganda sto vecina kazU da ovome... nije istina." - svakome ko je gledao ultra poznati klip sa, nama do nedavno nepoznatim likom, shvatice sta sam htela reci, a ovima drugima koji 'pak nisu gledali, toplo preporucujem da ne pokusavaju da pronadju neki smisao... znate, prosto je nemoguce!

 
objavio MeSSalina 12. oktobar 2007 14:56:00 | Permalink | 2 Komentar(a)
sre - 10.10.2007
Dobar dan, dobri ljudi

Eto mene.. eto vas... rat Turcima! ... nisam izmislila, rece to neko u pripremama za hajku.. no necemo sad o tome. Sta ja radim ovde? Filozofsko pitanje... Da pametujem ne umem (bar  mi nisu rekli suprotno) , da lazem - slabo, provale me uglavnom... Ali eto, imam neki cudan trip koji mi uvek otezava da napisem nesto inspirativno na pocetku... Recimo citam knjigu, ali bas neka ubica, zanimljiva do bola. Kako odmicu stranice, kroz glavu mi prolaze slike pisca koji sedi i kuca (pise) to sto ja upravo citam, i sve se mislim, to sam mogla biti ja... Ali, gde je kvaka! Sve to izgleda zanimljivo i lako uocljivo na neki nacin, ali opet se zapitas "Kako to meni nije palo na pamet" i zelis da neko za ono sto ces ti napisati kaze to isto. Procitala sam svega par post-ova ovde, i svi su poticali od iste osobe (poznace se ona ). Vise nisam htela jer bi me kako-to-meni-nije-palo-na-pamet trip uhvatio i unistio i ono malo preostale hrabrosti, ipak mi je ovo prvi nastup ovde :) ( ovo je bila strahovita digresija, no dobro, ko priznaje pola mu se dod... ovaj prasta )

Cime bih mogla zainteresovati citaoce... Mogla bih da nabrojim par ruznih navika koje me muce trenutno, ali to sigurno ne biste zeleli da cujete... Ipak, ko vas sisa, moram nekome da se izjadam :) Otkad je internet usao u moj zivot, ne mogu da se prepoznam. Pocela sam vrlo cudno da se ponasam... recimo:

1) Zaboravljam stvari. Zanemaricemo rodjendane i poruke koje procitam i ostavim po strani na listu cekanja ( sigurno vam nesto govori da ih posiljaoci nikad ne docekaju) , tu su recimo i stvari po zivot opasne! Eto, onomad mi se desilo (akcenat je na reci onomad) da stavim lonce sa kafom na sporet... ostavim i zaludim se tako na netu...  u medjuvremenu se dogovorim sa drustvom da izadjemo i ja ti odem lepo u kupatilo, i u procesu pranja zuba, proleti mi kroz mozak to da sam, eto, mogla da stavim kafu, i onda je ne bih popila (jer, kafa mi je, jelte, sinonim za uzivanje) i... udari me posred cela slika kako stavljam lonce na sporet! Sjurim se do kuhinje, kad tamo, cudna mi cuda, u loncetu ni gram vode, oseca se neki nedefinisani miris ( sada znam kako mirise zapaljeni metal) a ono jadno izmuceno lonce, svo pocrnelo po dnu! Et' .. i sad vi meni recite da internet nije opasan po zivot.

2) Ne postujem obaveze. Ni kod lekara vise ne idem. Mrzi me. Cisto gubljenje vremena kazem sebi. Ceka me onaj doca na oftamoloskom zadnjih 7 meseci da mu dodjem na kontrolu zakazanu za mesec dana, al' eto, nikako da se svrtim... Lazem zapravo. Otisla sam danas. Ustala u 11h, i u pola 1 vec bila tamo, ali eto, on radio do 1... i ja ostala za ponedeljak. Hm, i ja mislim.

3) .... Da li se pod cudnim ponasanjem ubraja to da strepim da cu oboleti od albinizma s'obzirom da me Sunce nije videlo zadnjih par dana tj otkad sam dosla sa mora... Jeste da smo se tamo nagledali jedno drugog za neko duze vreme, ali kazu da ga cesto treba posecivati. E sad, nije moja krivica to sto kad ja u 22h izadjem iz kuce njega nema na vidiku, pa mis'im stvarno! I on treba da se potrudi jelte?

Jel' dosta? ... Ako ste stekli utisak da sam jedna neodgovorna i asocijalna osoba, ne mogu vas kriviti. Nista pohvalno o sebi nisam napisala. Ima dosta stvari koje bi mi osvetlale obraz ali mi je bedak da pisem o tome.. Mislim, kao da vas zanima da sam zavrsila Nizu muzicku skolu i svirala violinu, da sam zavrsila Prvu kragujevacku gimnaziju sa prosekom 5.0 , upisala Fakultet Organizacionih Nauka u Bg... i uglavnom bila organizator svih manjih/vecih desavanja u drustvu... Pa stvarno, koga bi to interesovalo! Ne, ne, ne, nisam ja tak'a.. Mislite sta hocete, jedno je samo sigurno... (ocekujete nastavak zar ne? to cete gledati u nekom drugom filmu)

A sada, moram da kazem "Adio" jer jelte, svakog gosta tri dana dosta... I jos nesto, kritiku super podnosim pa nemojte da me stedite... Ako je nekoga povredilo da ne kazem uvredilo nesto sto sam rekla u gore prilozenom, neka kaze, a ja cu ga uputiti ka osobi zbog koje sam se,eto, i nasla ovde ... :D

P.S. za *onoga-ko-ce-se-prepoznati : Znas sta, ovo i nije tako lose, mislim, kao dnevnik, samo sto, ovo ipak neko cita!!! Molim te, podseti me s' vremena na vreme na tu cinjenicu.

*sifrovana poruka :)

 
objavio MeSSalina 10. oktobar 2007 17:33:00 | Permalink | 7 Komentar(a)